ponedjeljak, 23.01.2006.

Božićna zvona odzvonila, povratak u hladnu stvarnost!

Ok, obećavam da je ovo posljednji nastavak božićne sage. Obećajem da ću uskoro napisati pravi post. Obećavam, obećavam.. Ali ne mogu izostaviti božićni sajam pred Vijećnicom, a kad i ako pročitate tekst, skužit ćete i zašto. Jer je neizostavan. Mislim, sajam, a ne tekst.


Taj je sajam, naime, često nazivan i sajmom svih sajmova, najrazvikaniji je, najpoznatiji, najposjećeniji, ali i najkičastiji i najozloglašeniji. Naravno, sajmovi kojima sam vas prošetala nisu jedini u gradu, daleko od toga, no neki su od njih izvrsni, neki slove kao izuzetno kvalitetni, a neki su mom malom srdašcu mili. Ovaj, konkretno, nije ništa previše od toga, ali posjetite li Beč tijekom Adventa, a propustite šetnju kroz šarene štandove uredno složene pred Vijećnicom, većina će vam škvadre reći da je to kao da i niste bili u Beču.



Budući da je ovaj sajam smješten u najstrožem središtu grada, već je sam pogled na okolne zgrade i više nego atraktivan: preko puta Vijećnice nalazi se Burgtheater, odnosno kazalište koje bi se, uvjetno rečeno, moglo usporediti s Dramom Hrvatskog narodnog kazališta (ono što je kod nas Balet i Opera u Beču se nalazi u zasebnoj zgradi Državne opere, odnosno Staatsoper), s jedne je strane zgrada Sveučilišta, a s druge Parlament. Ispred Vijećnice se, osim ogromnog asfaltiranog platoa na kojemu se redovito održavaju različite manifestacije, prostire i lijepo uređen park koji u predbožićno doba postaje raj za djecu svih dobi.





Dakle, dođete li na spomenuti sajam opremljeni kvalitetnim fotićem ili kamerom, vjerojatno nećete ostati bez slika kojima ćete moći zadiviti ili zadaviti, ovisno o vlastitim vještinama prezentacije, svoje bližnje, a dođete li sa željom da kupite neki od suvenira ili sitnica koje se ovdje nude, pripremite se na to da morate biti prilično podfutrani. Osim već hrpu puta spomenute cuge, kobasa i slastica, šećernih vata, licitara i kestena, ovdje se nudi najveće prazničko šarenilo ever.







Tu su vunene kape, staklene i plastične kuglice, sjajni ukrasi za bor, raspjevani anđeli i djedamrazovi, zapravo, nema što nema, no daju se naći i fine stvari poput sireva od alpskog mlijeka, domaćih čajeva najrazličitijih okusa, šunkica i ostalih blagodati relativno tradicijskog blagovanja.

Dječica će posebno doći na svoje u parku koji okružuje štandove. Od vrtuljaka svih veličina do simpatičnih ponija, zimskih pejzaža složenih od plišanih igračaka, sve je stvoreno kako bi patuljcima izmamilo osmijeh, a roditeljima nofčeke. Tek su rijetke stvari besplatne, poput lutkarskih predstava za najmanje. Vlakiće i ostala čuda ne moram ni spominjati. U samoj Vijećnici za djecu se organizira pečenje kolačića, slikanje, modeliranje i slične kreativne aktivnosti.





I, za kraj, nemojte samo gledati oko sebe - podignite pogled! Ogoljele krošnje drveća ukrašene su brojnim lampionima u svim bojama, prizor koji je noću dopadljiv čak i odraslima - pod uvjetom da su konzumirali štogod od vrućih alkoholnih užitaka s nekog od štandova.




* * *

Ne smijem ostati dužna odgovoriti na pitanja iz komentara prethodnog posta. Vještice jedne, naravno da ste skužile zbog čega pijem vruće čokolade umjesto punča ili barem kuhanog vina. Naravno, vaša draga i mila (i nadasve skromna) blogerica, autorica ovih dirljivih redaka, čeka bebu, ponovno curicu! Starija nasljednica barem zasad pokazuje zadovoljstvo činjenicom da ćemo dobiti bebu, a mlađa nasljednica se redovito javlja preciznim šutevima uperenima uglavnom u mjehur, ali i ostale unutarnje organe svoje voljene mame. Očekujemo malu ovčicu ili bikicu, vidjet ćemo. Nasljednica je, naime, trebala biti ovčica, pa je odlučila malo pričekati i time promijenila svoj horoskopski znak, a koji će se znak svidjeti mlađoj nasljednici ne možemo znati. Primam čestitke, izlijeve oduševljenja, izjave tipa znala sam i sve drugo što vam padne na pamet, no ne odgovaram na pitanja o imenu (hihihi).

I da ne kažete da na mom blogu ne vlada demokracija, otvaram malu anketu o tome što želite u idućem postu: tekst ili putopis. Vratili smo se, naime, sa zimovanja na prekrasnim alpskim vrhovima u okolici Salzburga. Bilo je super, a naravno da je nasljednica najviše uživala. Sanjkala se k'o velika, probala se i skijati, sagradila je ako ne najvećeg, onda barem najljepšeg snjegovića na svijetu, sprijateljila se s hotelskom mačkom i, sve u svemu, nije joj bilo loše. Tata je skijao, a mama ove godine nije smjela. Jedine sportske aktivnosti koje su joj bile dozvoljene bilo je koturanje niz brijeg, što je ujedno i jedini način da u svojim trenutnim dimenzijama savlada nizbrdicu.

Na kraju vam moram objasniti i naslov posta. Meteorolozi su nam ovaj tjedan obećali sibirsku klimu. Noću -25, a danju će se temperatura velikodušno popesti do -16 (ili, prema jednom drugom izvoru, čak -11) i time prouzročiti neopisive žege. Mole se srčani bolesnici da ne izlaze bez potrebe iz svojih stanova te da uvijek nose sa sobom bocu negazirane vode i šeširić.

Eto.

Oznake: Beč, Advent, Božić, Vijećnica, Rathausplatz