srijeda, 18.01.2012.

Prvi ovogodišnji snijeg u Beču

Odmah na početku disclaimer: ok, nije baš prvi, već je ove godine padao, ali odmah se i otopio, pa ga ne računamo.


Današnje jutro bilo je prilično ubrzano. Spremali smo se za školu, vrtić i službeni put, ovisno o dobi i zanimanju, i u toj silnoj gužvi nisam napravila dvije stvari koje radim svakog jutra: nisam pogledala kroz prozor i nisam pročitala vremensku prognozu. Kad smo nasljednice i ja izašle na ulicu, imale smo što vidjeti; snijeg je padao u svim smjerovima, na cesti, autima, drveću i svugdje drugdje bilo ga je već par centimetara, a nije ni djelovalo kao da će uskoro prestati (i nije, cijeli dan). Djeca su, pogađate, vrištala od sreće.

Naravno, kad već nisam pogledala ni kroz prozor ni provjerila prognozu, kao što obično biva, odabrala sam najpogrešniju moguću obuću - štikle (e, kad kažem štikle, onda to stvarno i mislim, kod mene nema ispod deset centimetara). Kao što se vrlo brzo u javnim prometalima pokazalo, mnogi su napravili sličnu grešku, tako da je ženskadije u štiklama bilo dovoljno da se nisam osjećala kao klimatski neprilagođen Pale sam na svijetu, bilo je tu i tamo ljudi s romobilima u rukama (ne, nije ih bilo šanse voziti), a zlatnu medalju uvjerljivo je pobrala jedna mama koja je svoje zlato dopratila u školu u starkama. Nakon što sam je vidjela kako u tim platnenim čudima tapka po sad već ozbiljnom sloju snijega, moje štikle počele su izgledati kao respektabilna alpinistička oprema.

Skuhajte vino ili barem čaj s rumom, naslonite se i uživajte...


Museumsquartier vjerojatno prepoznajete. Rano je, muzeji su zatvoreni, a ralica već čisti snijeg. Nema tu isprika poput one poznate iznenadilo nas!






Glavni ulaz u MQ i pogled u njezina kraljevska leđa - dame i gospodo, predstavljam vam Mariju Tereziju.




Prirodoslovni muzej i pospani ranojutarnji promet.




Volkstheater, kazalište sa zvijezdom petokrakom.




Uživajte u zimskim radostima, mi ćemo po tom pitanju dati sve od sebe.

nedjelja, 25.12.2011.

Sretan Božić i malo o tome kako je Museumsquartier jesen pretvorio u zimu

Najprije, od srca vam svima želim sretan, miran i blagoslovljen Božić, provedite ga u uživanju i ljubavi!


Iako je najkraći dan u godini iza nas, mrak se već spustio i polako razmišljamo o nekoj prigodnoj blagdanskoj šetnji. Na žalost, adventski i božićni sajmovi uglavnom su se zatvorili, nakon Božića otvorit će se pokoji novogodišnji, a danas je manje-više svugdje mir i tišina. Naravno, još uvijek ima lokala i štandova - uglavnom dobrotvornih - koji rade i u/na kojima se može popiti kuhano vino ili punč, pojesti kobasa ili langošica.


Nema veze što je preksinoć zatvoren, ipak ću vam pokazati božićno-advenski sajam u mom dragom Museumsquartieru (MQ-u), koji je, kako bi se izbjegle religijske konotacije i povezivanje s vjerskim blagdanima, a kako bi se ipak zaradila koja pinka (jer, od blagdanskih će događanja malo koji ugostitelj odustati), politički korektno, a sasvim apsurdno, nazvan zimskim, iako mu se trajanje tek posljenja dva dana poklopilo sa zimom. Pogledajte i sami naslov i datume.




Ovako je to izgledalo večer prije otvaranja.




Iako je MQ i ove godine, kao i prethodnih, obilovao atraktivnim programima za pripadnike svih generacija (starija nasljednica bila je na jednoj dizajnerskoj radionici i završila u krupnom planu u rubrici kulture jednih prodavanih dnevnih novina), čini mi se da je posjetitelja ipak bilo manje nego prethodnih godina. Možda je ljudima, bez obzira na kakve se nekonvencionalne likove furali, u ovo doba godine ipak draža doza blagdanskog kiča (na koji se zatim mogu prigodno žaliti, glumeći da imaju nevjerojatno sofisticiran ukus i da im blagdani idu na živce) od super-duper modernih i, budimo iskreni, pomalo anemičnih ravnih linija. (Iako, moram reći, ja volim oboje. )


Muzej Leopold svakodnevno je mijenjao izgled, bilo je vrlo duhovitih izvedbi, no na žalost nisam uvijek imala fotić sa sobom.




U središtu je, iako i uvijek, Kunsthalle.








Posljednji dan, u petak, padala je dosadna sitna kišica, znate ona za koju vam ne treba kišobran i nitko ga ne nosi, a nakon pola sata skužite da vam je kosa posve mokra. No, ovi momci se nisu dali smesti, već su se uporno i s puno elana (bilo ih je gušt gledati) igrali na ledu.




I, za kraj, pogled izvana na glavni ulaz.




Papajte, pijte, odmarajte se, ljubite i uživajte!

utorak, 06.12.2011.

Srednjovjekovlje i pečeni miševi (Vojni povijesni muzej, Beč)

Svake se godine početkom Adventa u bečkom Vojnom povijesnom muzeju (HGM-u) održava srednjovjekovni adventski sajam; svake je godine sve puno štandova na kojima se prodaju lukovi i strijele, starinski nakit, rukotvorine svih vrsta, boja i oblika koje svoju inspiraciju pronalaze u srednjovjekovnom dizajnu, odjeće i glavopokrivala... Nema što nema. I svake se godine ovdje sjate nepregledne količine obitelji s djecom, mladih, starih, darkera, obožavatelja srednjovjekovlja, alternativaca raznih provenijencija, poklonika mistike ili tek znatiželjnika. Budući da je Muzej smješten u bivšem vojnom kompleksu Arsenalu, relativno udaljenom od središta grada, gotovo jedini koje ovdje nećete susresti su turisti.

Od petka poslijepodne do nedjelje navečer, koliko traje sajam, uporaba električne energije i ostalih blagodati suvremenog doba svedena je na minimum; prostor ispred Muzeja osvijetljen je gotovo isključivo bakljama, žaruljicama na božićnom drvcu te pokojom svjetiljkom, a u zgradi Muzeja vlada ugodan polumrak.


Ovako to izgleda vani...




...a ovako iznutra:




Ova stvorenjca s jednog od štandova podsjetila su me na vodorige, poput onih iz Davidsonovog romana; ako ste čitali, znat ćete na što mislim.




Mama, tu su bili vitezovi unutra? Pravi ljudi? Baš pravi? Ovako pravi kao nas dvije?, raspitivala se mlađa nasljednica.




Strop Muzeja ukrašen je grbovima bivših K&K zemalja. Prepoznajete li neke?








Uz besplatan ulaz u Muzej i uživanciju ispred njega, od jutra do zatvaranja nudi se program; dječica se mogu baviti kreativnim aktivnostima poput oblikovanja vlastitih razglednica (koje će vam čak i besplatno poslati na adresu koju navedete!) do izrade božićnih ukrasa, a u auli na prvom katu izvodi se sve i svašta, od prizora iz jednog od srednjovjekovnih njemačkih izdanja Biblije do prikaza srednjovjekovnog načina mačevanja.




A vani se možete, osim uz kuhano vino ili punč, ugrijati i uz vatricu.




Za jelo se nude pečeni miševi. O da, probali smo ih i bili su jako fini.




Za gadljive i izbirljive, tj. one koji ne jedu pečene glodavce, tu su i fini sendviči.




(I sad ću vam, nakon što vam je želudac vjerojatno od gađenja napravio salto, odati tajnu pečenih miševa: riječ je o najobičnijim žličnjacima.)


Pozdravljam vas uz sličku mnogobrojnih kostimiranih posjetitelja.




Uglavnom, odlučite li iduće godine (za ovu je prošla baka s kolačima) posjetiti Beč u vrijeme Adventa, svakako se raspitajte kad je na programu spomenuti sajam. Bit će vam bolje i ljepše nego na turistički isfuranim mjestima. Garantiram.

nedjelja, 27.11.2011.

Advent, Advent!

Advent je službeno počeo, prva svijeća na našem vjenčiću zapaljena je, a vrijeme je - kako to ovom dobu godine i dolikuje - hladno, vlažno i neugodno.





Budući da vidim da velik broj posjetitelja dolazi na moj blog ukucavajući u tražilice pojam "Advent u Beču", a na mail mi se javljaju brojni poznati i nepoznati s molbom da im pomognem organizirati boravak u Beču tijekom Adventa, s desne sam strane u kućici napravila mali sezonski adventsko-božićni kutak u koji bi vam trebao omogućiti da što brže i jednostavnije dođete do informacija koje vam trebaju, a u međuvremenu možda još dodam koji post s ovogodišnjim slikama. No, imajte na umu da se po pitanju bečke ponude i tradicionalnih adventskih sajmova malo toga mijenja, tako da su podaci od prije par godina većinom još uvijek sasvim aktualni.





Pozdrav svima, ne dajte se uvući u gužvu, kupovinu i stres, nego mirno i opušteno uživajte u predblagdanskoj atmosferi!

srijeda, 23.11.2011.

Novi dizajn bloga, a i vaše mišljenje se traži!

Evo i mene, ponovno, nakon poduže pauze. Ne, nisam (bila) lijena, nego sam, zajedno s mužićem, radila na novom dizajnu. Nakon podužeg razmišljanja i zaista različitih ideja odlučila sam se za kartu svijeta koju je oko 1690. godine izradio Vincenzo Coronelli (naravno, prilično smo je razvukli i nešto sitno dodatno obradili, ali to je u biti to). Nadam se da vam se sviđa.

Kad kažem da sam radila "zajedno s mužićem", to (za neupućene) u prijevodu znači - ja sam menadžment, on je radna snaga, a radimo za istu firmu.

Ovo nisu jedine promjene, bit će ih još, ali ostatak ovisi više o meni, a mnogo manje o muževom poznavanju html-a.

* * *

I sad vas pitam što mislite o mom prekrasnom avataru koji uporno, već godinama, lupa glavom o stol (ili o tastaturu, kako želite)?

Mužić kaže da se nikako ne uklapa u novi dizajn i s estetske strane je posve u pravu. Međutim, dugo ga imam na blogu i tako je šarmantno autodestruktivan da mi je teško pozdraviti se s njim i poslati ga u bespuća virtualne stvarnosti.

Što vi kažete, s avatarom ili bez njega?

* * *

I da... Danas nam je devetogodišnjica braka! Eto.

<	siječanj, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31